Početak 2026. godine donio je nove izazove za kućne budžete širom Bosne i Hercegovine. Dok se gradovi suočavaju s potrebom za hitnom modernizacijom zastarjelih distributivnih mreža, cijena vode u BiH 2026 postala je jedna od ključnih tema ekonomskih i društvenih analiza. Trenutni podaci pokazuju da prosječna cijena za domaćinstva varira između 1,15 KM i 1,35 KM po kubnom metru, zavisno od kantona, entiteta i uključenih ekoloških taksi koje diktiraju lokalni vodovodi.
Sarajevo: Usklađivanje troškova održavanja mreže
U glavnom gradu, KJKP Vodovod i kanalizacija nastavlja s primjenom postepenog usklađivanja cijena usluga. Građani Sarajeva trenutno plaćaju fiksni i varijabilni dio računa, pri čemu osnovna cijena kubika za domaćinstva iznosi oko 1,20 KM bez PDV-a. Kada se u obzir uzmu naknade za odvodnju i prečišćavanje otpadnih voda, ukupni iznos na mjesečnom računu za prosječnu porodicu ostaje među najvišim u Federaciji BiH zbog kompleksnosti sistema.
Banja Luka: Stabilnost uz pritisak inflacije
Banja Luka je tokom prošle godine pokušala stabilizovati svoje cijene, ali pritisak operativnih troškova i cijena energenata nije zaobišao ni ovaj administrativni centar. Cijena kubika vode sa uključenom kanalizacijom u gradu na Vrbasu kreće se oko 1,15 KM. Nadležni iz preduzeća Vodovod a.d. ističu da su investicije u nove magistralne cjevovode u prigradskim naseljima primarni razlog zašto tarifnici moraju ostati na ovom nivou.
Mostar i Tuzla: Specifični izazovi distribucije
Na jugu zemlje, Mostar se i dalje bori s visokim troškovima održavanja modernih kolektora. Prosječna cijena kubika vode u gradu na Neretvi zadržava se na oko 1,25 KM. Slična situacija je i u Tuzli, gdje su specifični hidrološki uslovi i oslanjanje na vještačke akumulacije uslovili cijenu od približno 1,30 KM po metru kubnom. Ovi gradovi pokazuju koliko geografski položaj direktno utiče na to koliko će komunalne usluge opteretiti mjesečni budžet.
Zašto cijena kubika vode nastavlja da raste
Stručnjaci za infrastrukturu naglašavaju da su niske cijene u prošlosti dovele do ogromnih gubitaka u mreži, koji u nekim regijama i danas premašuju 50 posto. Da bi se povukla značajna sredstva iz evropskih fondova namijenjenih ekologiji i energetskoj efikasnosti, BiH mora uskladiti tarifnu politiku s evropskim principom "zagađivač plaća". To praktično znači da će računi u budućnosti biti više usmjereni na pokrivanje stvarnih troškova.
Iako su razlike u cijenama po gradovima vidljive, zajednički imenitelj za cijelu državu je neizbježna reforma komunalnog sektora. Pregled tarifnika za ovu godinu jasno pokazuje da voda više nije jeftin i neiscrpan resurs, već usluga koja zahtijeva održivo i transparentno finansiranje. Građanima u 2026. godini preostaje da racionalizuju potrošnju, dok lokalne vlasti moraju osigurati da se prikupljena sredstva troše isključivo na kvalitet mreže.
