Evropska centralna banka intenzivira rad na projektu koji bi mogao iz temelja promijeniti način na koji građani eurozone obavljaju svakodnevne transakcije. Digitalni euro trenutno se nalazi u dvogodišnjoj fazi pripreme koja prethodi konačnoj odluci o njegovom izdavanju. Ova inicijativa predstavlja odgovor na sve veću dominaciju privatnih digitalnih sistema plaćanja i potrebu za jačanjem monetarnog suvereniteta. Fokus institucija sada je na uspostavljanju tehničkih standarda i regulatornog okvira koji će omogućiti sigurnu upotrebu.
Pripremna faza započela je u novembru 2023. godine i planirano je da traje do kraja 2025. godine. Tokom ovog perioda stručnjaci rade na finalizaciji pravila za funkcionisanje nove valute. To uključuje odabir dobavljača za izgradnju infrastrukture i testiranje rješenja koja bi trebala biti dostupna građanima. Evropska centralna banka želi osigurati da sistem bude otporan na kibernetičke prijetnje i tehničke poteškoće.
Kontrola nad platnim prometom
Jedan od glavnih ciljeva projekta je smanjenje zavisnosti od globalnih kartičnih sistema koji dolaze izvan Evrope. Trenutno evropsko tržište plaćanja u velikoj mjeri zavisi od američkih kompanija kao što su Visa i Mastercard. Uvođenjem vlastite digitalne valute Evropska centralna banka nastoji preuzeti veću kontrolu nad domaćim platnim prometom. To bi osiguralo veću stabilnost u slučaju geopolitičkih previranja ili prekida u radu stranih servisa.
Zvaničnici ističu da digitalni euro neće zamijeniti gotovinu u potpunosti. Fizičke novčanice i kovanice ostat će dostupne svima koji preferiraju taj način plaćanja. Nova digitalna verzija valute funkcionisala bi kao elektronski ekvivalent gotovine koji se čuva direktno u digitalnom novčaniku centralne banke. Time bi se građanima pružio javni instrument za plaćanje koji je siguran kao i sam papirni novac.
Pitanje privatnosti i ograničenja
Privatnost podataka predstavlja jednu od najvažnijih tema u razgovorima sa zakonodavcima i javnošću. Evropska centralna banka planira uvesti mehanizme koji bi omogućili visok nivo anonimnosti za manje transakcije. Ipak potpuna anonimnost kakvu nudi fizička gotovina nije moguća zbog zakona o sprječavanju pranja novca. Regulatori moraju pronaći ravnotežu između zaštite ličnih podataka i kontrole nelegalnih finansijskih tokova.
Poseban fokus stavljen je na razvoj opcije za plaćanje bez pristupa internetu. Offline funkcionalnost bi omogućila korisnicima da vrše transakcije u situacijama kada nemaju mrežnu pokrivenost. To bi dodatno ojačalo inkluzivnost digitalne valute u ruralnim područjima ili tokom putovanja. Ovakav pristup direktno imitira prednosti fizičke gotovine u digitalnom okruženju.
Komercijalne banke izražavaju zabrinutost zbog potencijalnog odliva depozita građana u digitalne novčanike. Da bi se spriječila destabilizacija bankarskog sektora planira se uvođenje limita na iznos koji pojedinac može držati u digitalnim eurima. Trenutne diskusije sugerišu da bi taj limit mogao biti oko tri hiljade eura po osobi. Time bi se osiguralo da se digitalni euro koristi prvenstveno kao sredstvo plaćanja a ne kao sredstvo štednje.
Konačna odluka o izdavanju digitalnog eura bit će donesena tek nakon što se usvoji neophodni zakonski okvir u Evropskom parlamentu. Ovaj proces uključuje koordinaciju između brojnih institucija i država članica. Iako je tehnički napredak vidljiv politički proces može potrajati još neko vrijeme. Uvođenje nove valute obilježit će novu eru u evropskom finansijskom sistemu i ojačati poziciju eura na globalnoj sceni.
