Manjak radne snage u Hrvatskoj postao je jedan od ključnih faktora koji direktno diktiraju pripremu predstojeće turističke sezone. Zvanične procjene strukovnih udruženja govore da Hrvatska traži 65 hiljada sezonskih radnika kako bi adekvatno odgovorila na potrebe hotela i restorana. Ovaj trend odražava duboki strukturni nedostatak domaćih radnika u sektorima ugostiteljstva i trgovine.
Potraga za kvalifikovanim kadrovima ove godine počela je znatno ranije nego što je to bio običaj u prethodnim decenijama. Poslodavci na jadranskoj obali suočavaju se sa ozbiljnim izazovima pri popunjavanju ključnih radnih mjesta. Očekuje se da će oko 15 hiljada pozicija popuniti domaći radnici. Preostali dio radnika moraće doći iz inostranstva putem kvota i radnih dozvola.
Promjene u strukturi i porijeklu radne snage
Radnici iz Bosne i Hercegovine i susjedne Srbije i dalje čine značajan dio sezonskog kadra na Jadranu. Međutim njihov ukupan broj konstantno opada jer se mnogi iskusni radnici odlučuju za rad u zemljama zapadne Evrope. Njemačka i Austrija često nude znatno više plate i drugačije uslove što direktno utiče na ponudu radnika u Hrvatskoj. Zbog toga se hrvatski hotelijeri sve intenzivnije okreću radnicima sa udaljenih tržišta poput Azije i Afrike.
Uvoz radne snage iz država kao što su Filipini i Nepal postao je neophodnost za održivost ljetne sezone. Filipinski radnici su posebno cijenjeni zbog poznavanja engleskog jezika i sličnih kulturnih obrazaca u uslužnim djelatnostima. S druge strane broj radnika iz Indije i Nepala bilježi pad zbog uvođenja strožih procedura. Proces dobijanja potrebnih dozvola sada može trajati i do devet mjeseci što od poslodavaca zahtijeva veoma rano planiranje.
Ekonomski pritisci i novi uslovi rada
Finansijski uslovi za sezonski rad doživjeli su radikalne promjene u posljednjih nekoliko godina na cijelom tržištu. Troškovi rada u domaćoj hotelskoj industriji porasli su za čak 75 posto od 2019. godine do danas. Domaći radnici sada opravdano traže plate koje su i do 40 posto veće u odnosu na slične poslove na kontinentu. Poslodavci pored plate sve češće osiguravaju besplatan smještaj i hranu kako bi privukli i zadržali najbolje kandidate.
Nova zakonska pravila koja stupaju na snagu uvode dodatne obaveze za strane radnike i njihove poslodavce. Jedna od bitnih novina je uvođenje obaveznog učenja hrvatskog jezika za produženje radnih dozvola. Država takođe insistira na strožijim standardima smještaja za sezonce kako bi se spriječilo njihovo potencijalno iskorištavanje. Ove mjere imaju za cilj dugoročnu integraciju onih koji žele ostati raditi u Hrvatskoj i nakon završetka sezone.
Dugoročna perspektiva tržišta rada
Najtraženija zanimanja u turizmu ostaju gotovo identična kao i tokom svih prethodnih ljetnih sezona. To su prvenstveno kvalifikovani kuhari i konobari ali i sobarice te prodavači u maloprodajnim objektima. Nedostatak iskusnih stručnjaka primorao je velike kompanije da donekle spuste kriterijume pri zapošljavanju novih ljudi. Fokus se sada prebacuje na unutrašnju edukaciju i treninge kako bi se zadržao nivo usluge koji gosti opravdano očekuju.
Dugoročna perspektiva hrvatskog tržišta rada nedvosmisleno ukazuje na trajnu zavisnost cijele ekonomije od strane radne snage. Demografski pad i iseljavanje mladih ostavili su trajne praznine u mnogim vitalnim granama privrede. Sezonski rad u Hrvatskoj više nije samo prilika za brzu zaradu nego dio globalnog uvoza radnika. Stabilnost turizma direktno zavisi od efikasnosti administracije i sposobnosti poslodavca da dugoročno zadrži radnike.
