Bosna i Hercegovina se suočava sa sve izraženijim nedostatkom domaće radne snage u ključnim privrednim granama. Ovaj trend je primorao domaće poslodavce da potraže radnike na udaljenim tržištima kako bi održali procese proizvodnje. Najviše stranih radnika u BiH trenutno dolazi iz Indije što predstavlja značajan zaokret u odnosu na prethodne decenije. Pored radne snage sa azijskog kontinenta, značajan broj radnih dozvola i dalje se izdaje državljanima susjedne Srbije. Ovakva kretanja na tržištu rada direktna su posljedica masovnog odlaska domaćeg stanovništva u zemlje Zapadne Evrope.
Prema zvaničnim podacima nadležnih agencija za rad i zapošljavanje, broj izdatih radnih dozvola bilježi rekordan rast u posljednje dvije godine. Indijski radnici su postali dominantna radna snaga u velikim građevinskim projektima i prerađivačkoj industriji širom zemlje. Oni popunjavaju kritična mjesta koja zahtijevaju fizičku izdržljivost i specifične tehničke vještine. Poslodavci navode da je uvoz radne snage postao jedini način za sprečavanje potpunog zastoja u realizaciji ugovorenih poslova. Statistički podaci ukazuju na to da se ovaj trend neće usporiti u skorijoj budućnosti.
Radnici iz Srbije tradicionalno čine stabilan dio strane radne snage zbog geografske blizine i sličnosti u jeziku. Oni najčešće pronalaze angažman u uslužnim djelatnostima, ugostiteljstvu i visokokvalifikovanim zanatskim poslovima. Iako je broj radnika iz regiona i dalje visok, primjetno je da se struktura stranih zaposlenika ubrzano diverzifikuje. Osim Indije, na domaćem tržištu rada sve su prisutniji i radnici iz Nepala te Bangladeša. Regionalna mobilnost radne snage ostaje važan faktor, ali više nije dovoljna da zadovolji sve potrebe bh. ekonomije.
Deficitarna zanimanja obuhvataju širok spektar pozicija, od pomoćnih radnika na gradilištima do vozača u javnom i privatnom prevozu. Veliki infrastrukturni projekti na koridoru 5c u velikoj mjeri zavise od angažmana stranih državljana. Bez njihovog prisustva, rokovi za završetak ključnih saobraćajnica bili bi ozbiljno ugroženi. Lokalne kompanije se stoga sve češće odlučuju za saradnju sa specijalizovanim agencijama koje posreduju pri zapošljavanju radnika iz inostranstva. Ovakva praksa postaje standard u poslovanju većine srednjih i velikih preduzeća u oba entiteta.
Institucionalni okvir u Bosni i Hercegovini postepeno se prilagođava novim realnostima na terenu. Vlasti su bile prinuđene da povećaju godišnje kvote za zapošljavanje stranaca kako bi izašle u susret zahtjevima privredne zajednice. Ipak, administrativne prepreke i dugotrajne procedure za dobijanje boravišnih dozvola i dalje predstavljaju izazov za poslodavce. Efikasnost u rješavanju ovih zahtjeva direktno utiče na sposobnost domaćih firmi da ostanu konkurentne na širem tržištu. Budući privredni rast zemlje u velikoj mjeri će zavisiti od uspješne integracije stranih radnika u domaći sistem.
