Tehnički remontni zavod Hadžići prolazi kroz najtežu fazu u svojoj modernoj historiji. Prema potvrđenim podacima iz radničkih krugova i poslovnih izvještaja, više od 100 kvalifikovanih zaposlenika napustilo je ovo preduzeće u proteklom periodu. Ovaj masovni egzodus direktno ugrožava operativnu stabilnost jednog od stubova namjenske industrije u Bosni i Hercegovini. Razlozi za ovakav razvoj događaja su višeslojni i sistemski.
Glavni uzrok nezadovoljstva je hronična finansijska nestabilnost unutar preduzeća. Radnici su se suočili sa višemjesečnim kašnjenjima u isplatama plata i doprinosa. Mnogi iskusni majstori i inženjeri odlučili su potražiti sigurnija radna mjesta. Privatni sektor i inostrana tržišta rada postali su jedina opcija za očuvanje egzistencije. To je rezultiralo gubitkom dragocjenog stručnog znanja koje je TRZ Hadžići gradio decenijama.
Gubitak stručnog kadra ostavlja duboke ožiljke na proizvodnim kapacitetima. Remont složene vojne opreme zahtijeva specifične vještine koje se ne mogu brzo naučiti. Trenutno stanje pokazuje da zavod gubi bitku sa tržišnim uslovima rada. Odlazak varioca i mehaničara sa certifikatima onemogućava preuzimanje novih ugovora. Postojeći projekti kasne zbog nedostatka ruku u pogonima.
Sindikat radnika je u više navrata upozoravao na ovaj scenario. Nadležne institucije nisu reagovale na vrijeme kako bi zaustavile osipanje ljudskih resursa. Nedostatak investicija u modernizaciju pogona dodatno otežava rad preostalim uposlenicima. Alati i mašine su zastarjeli. Uslovi u halama često ne zadovoljavaju ni minimalne sigurnosne standarde. Sve to doprinosi odluci radnika da trajno napuste zavod.
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine mora hitno razmotriti strategiju oporavka. Namjenska industrija se smatra strateškom granom privrede. Ipak, situacija na terenu u Hadžićima ne odražava taj prioritet. Potrebna je hitna dokapitalizacija i promjena modela upravljanja. Bez stabilnih prihoda i redovnih davanja, preduzeće će nastaviti da gubi svoje najvažnije resurse. Vrijeme za spasavanje preostalih kapaciteta brzo ističe.
Kriza u preduzeću TRZ Hadžići jasan je alarm za cijeli sektor. Odlazak više od stotinu radnika nije samo statistički podatak. To je poraz sistema koji nije uspio zaštititi radnička prava i struku. Očuvanje proizvodnje zavisi isključivo od hitne političke i ekonomske volje. Javnost s pravom očekuje transparentnost u vezi sa budućnošću ove fabrike. Stabilizacija ljudskih resursa mora biti prvi korak ka oporavku.
