Profesor primijenjene ekonomije Steve H. Hanke sa Univerziteta Johns Hopkins analizirao je ključne razloge za izlazak UAE iz OPEC-a u osvrtu koji prenosi Biznis.ba. Odluka države da napusti naftni kartel nakon gotovo šest decenija odražava duboke geopolitičke promjene. Hanke ističe da je rat s Iranom prelomna tačka koja je primorala Emirate da preispitaju dugoročne planove. Umjesto stabilizacije cijena država je prešla na model ubrzane prodaje resursa.
Zvanično su Emirati naveli promjenu energetskog profila kao glavni motiv. Nezvanično tenzije unutar organizacije tinjaju godinama zbog proizvodnih kvota. Abu Dabi je tražio povećanje na 5 miliona barela dnevno čemu se Saudijska Arabija oštro protivila. Politički razdor u Jemenu i Sudanu dodatno je oslabio jedinstvo kartela koji je decenijama diktirao cijene nafte.
Uticaj sukoba s Iranom na izvoznu strategiju
Napadi dronovima na rafineriju u Ruwaisu i terminal u Fudžairi otkrili su ranjivost energetske infrastrukture Emirata. Hanke naglašava da je u takvim okolnostima buduća proizvodnja postala krajnje neizvjesna. To je dramatično podiglo diskontnu stopu za rezerve nafte u zemlji. Ekonomski gledano nafta koja ostane pod zemljom sutra možda nikada neće biti prodata zbog novih sigurnosnih rizika na Bliskom istoku.
Ekonomska logika i kraj naftne ere
Ubrzana zelena tranzicija stvara dodatni pritisak na dugoročnu potražnju za fosilnim gorivima. Emirati već masovno ulažu u solarnu energiju i vodonik pripremajući se za post-naftnu budućnost. Strategija pumpanja maksimalnih količina odmah direktno krši politiku OPEC-a o ograničenju ponude. Izlazak iz organizacije omogućava Abu Dabiju potpunu autonomiju u eksploataciji dok cijena nafte još uvijek dostiže visoke nivoe.
Na vijesti o izlasku cijena nafte tipa Brent porasla je na 124,5 dolara po barelu. Svjetska banka istovremeno upozorava da će energetska nestabilnost usporiti ekonomski rast na Zapadnom Balkanu na 2,8 posto u 2026. godini. Gubitak jednog od najmodernijih proizvođača značajno slabi moć kartela. Potez UAE signalizira da nacionalni interesi i trka s vremenom postaju važniji od kolektivnih sporazuma.
