Cijene hrane u Hrvatskoj i dalje su u fokusu javnosti jer troškovi života nastavljaju rasti brže od prosjeka Europske unije. Iako se opća stopa inflacije smiruje, police u trgovinama ne odražavaju taj trend na očekivani način. Ključni uzrok ovog fenomena leži u činjenici da je domaća poljoprivreda na koljenima i ne može osigurati dostatnu ponudu. Zbog niske produktivnosti i ovisnosti o uvozu, kupci plaćaju visoku cijenu.
Strukturni problemi i niska produktivnost
Hrvatska poljoprivreda suočava se s godinama sustavnog propadanja i nedostatka jasne razvojne strategije. Polja su rascjepkana, a prosječna starost poljoprivrednika raste iz godine u godinu. Mladi ljudi rijetko vide ekonomski interes u obrađivanju zemlje. Bez modernizacije i okrupnjavanja posjeda, domaći proizvodi ostaju skuplji od onih iz uvoza. To stvara začarani krug u kojem domaći rad gubi bitku s jeftinijom europskom konkurencijom.
Visoka ovisnost o uvozu i vanjski utjecaji
Statistički podaci pokazuju da Hrvatska uvozi goleme količine mesa, voća i povrća koje bi mogla proizvoditi sama. U 2024. godini uvoz hrane dosegnuo je rekordne razine koje su gotovo dvostruko veće od vrijednosti domaće proizvodnje. Kada domaća ponuda padne ispod kritične razine, trgovci se okreću stranim dobavljačima. Uvozni proizvodi nose dodatne troškove logistike. Svaki poremećaj na globalnom tržištu tada se trenutno prelijeva na domaće police.
Utjecaj trgovačkih marži i troškova energije
Osim strukturnih problema, na konačnu cijenu utječu i visoki troškovi energenata i sirovina. Prerada hrane zahtijeva velike količine električne energije i plina. Distribucijski lanci postali su skuplji zbog rasta cijena goriva. Mnogi stručnjaci upozoravaju i na ulogu trgovačkih marži koje ostaju visoke unatoč pritiscima javnosti. Dok proizvođači dobivaju minimalne iznose za svoj trud, kupci u trgovinama plaćaju višestruko veće cijene.
Klimatski izazovi i smanjeni prinosi
Ekstremne vremenske prilike postale su svakodnevica za hrvatske poljoprivrednike. Suše i poplave u posljednjih nekoliko godina drastično su smanjile prinose ključnih kultura poput pšenice. Sustavi navodnjavanja još uvijek pokrivaju tek mali dio obradivih površina. Manji prinosi znače manju ponudu na tržištu, što automatski podiže cijenu preostalih proizvoda. Poljoprivrednici često nisu u stanju pokriti ni osnovne troškove proizvodnje bez potpora.
Stanje u hrvatskoj poljoprivredi zahtijeva hitne i konkretne promjene kako bi se zaustavio daljnji rast cijena. Bez jačanja domaće proizvodnje i smanjenja ovisnosti o uvozu, hrana će ostati velik financijski teret. Potrebno je osigurati bolju povezanost proizvođača i trgovaca uz strožu kontrolu tržišta. Samo stabilan poljoprivredni sektor može jamčiti sigurnost i pristupačne cijene. Održivost polja jedini je put prema stabilizaciji proračuna.
