Česta je pretpostavka u javnosti da su državna poduzeća tromo vođena i financijski neodrživa bez stalne pomoći proračuna. Povijest ekonomskih reformi pokazuje da takav ishod nije nužan u suvremenom okruženju. Javni sektor ostvaruje rezultate ako postoje jasne granice između politike i poslovanja tvrtke. Mnoge razvijene ekonomije koriste javno vlasništvo kao polugu rasta uz profitabilnost. Učinkovitost ovisi o kvaliteti institucionalnog okvira u kojem oni djeluju.
Primjeri iz Norveške ili Singapura potvrđuju da javno vlasništvo ne mora biti prepreka tržišnoj konkurentnosti na globalnoj razini. Energetski i investicijski divovi u tim zemljama funkcioniraju po strogim komercijalnim načelima dok istovremeno štite nacionalne interese. Takvi sustavi dokazuju da je ključ uspjeha u profesionalizaciji uprava koje rade potpuno neovisno o dnevnoj politici. Ovi modeli pokazuju kako se javni resursi mogu oploditi.
Važnost profesionalizacije uprava
Profesionalizacija upravljačkih struktura predstavlja najvažniji korak prema ozdravljenju svakog javnog sustava koji pati od kronične neefikasnosti. Umjesto političkog kadroviranja nužno je uvođenje meritokratskih procesa pri odabiru vodećih ljudi u tim organizacijama. Kvalitetno korporativno upravljanje osigurava da se odlukama rukovodi isključivo na temelju ekonomskih pokazatelja. To izravno smanjuje prostor za korupciju i neracionalno trošenje novca.
Transparentnost poslovanja i redovita revizija financijskih izvještaja ključni su alati za održavanje povjerenja javnosti u javni sektor. Objava detaljnih podataka o troškovima i investicijama prisiljava uprave na odgovornije ponašanje prema imovini građana. OECD smjernice pružaju jasan okvir za uspostavu standarda koji izjednačavaju uvjete poslovanja javnih i privatnih subjekata. Primjena tih standarda u praksi eliminira neopravdane prednosti na tržištu.
Uspostavljanje jasne vlasničke politike
Razdvajanje regulatorne uloge države od njezine uloge vlasnika osigurava ravnopravnu tržišnu utakmicu za sve sudionike u gospodarstvu. Kada država nastupa kao vlasnik ona se mora ponašati kao informirani i aktivni dioničar s fokusom na dugoročnu održivost. Politički ciljevi ne bi smjeli kompromitirati temeljnu stabilnost poduzeća. Jasno definirani ciljevi omogućuju lakše praćenje uspješnosti i odgovornost za postignute rezultate uprave u radu.
Učinkovitost javnog sektora nije pitanje ideologije nego kvalitete institucija i primjene provjerenih modela upravljanja imovinom. Državna poduzeća mogu biti predvodnici tehnološkog napretka i nositelji ekonomske stabilnosti ako se vode po principima izvrsnosti. Gospodarska učinkovitost u javnom vlasništvu zahtijeva hrabrost za provođenje reformi koje uklanjaju politički utjecaj iz poslovanja. Transformacija neuspješnih subjekata donosi korist cijelom društvu.
