Početkom 2000-ih hrvatska poslovna scena pratila je pokušaj stvaranja najvećeg domaćeg gospodarskog saveza u modernoj povijesti. Spajanje TDR-a i Lure trebalo je povezati tadašnju najprofitabilniju duhansku industriju s vodećom mljekarskom kompanijom u široj regiji. Pregovori su propali jer vlasnici nisu postigli dogovor o podjeli upravljačke moći i vlasničkim udjelima u budućem sustavu.
Javnost je očekivala nastanak nacionalnog diva koji bi se uspješno mogao oduprijeti nadolazećoj stranoj konkurenciji. Ipak, unatoč velikim očekivanjima i strateškom potencijalu, ovaj ambiciozni plan završio je naglim prekidom suradnje 2004. godine. Ovaj događaj trajno je odredio budućnost obje kompanije na domaćem i regionalnom tržištu.
Strategija stvaranja nacionalnog diva
Tadašnja Adris grupa, predvođena Antom Vlahovićem, tražila je kanale za ulaganje akumuliranog kapitala iz duhanskog biznisa. Lura je pod vodstvom Luke Rajića bila logičan partner zbog svoje tržišne pozicije u prehrambenom sektoru. Ideja je bila jednostavna. Kombinacija financijske moći Rovinja i proizvodnog portfelja Zagreba trebala je osigurati dominaciju na tržištu.
Razlozi neuspjeha pregovora
Problemi su se pojavili kod usklađivanja upravljačkih prava unutar novog sustava. Luka Rajić nije bio spreman prepustiti potpunu kontrolu nad svojom kompanijom. S druge strane, uprava iz Rovinja inzistirala je na strogoj korporativnoj disciplini. Procjene vrijednosti dionica također su bile točka sporenja. Dvije strane nisu mogle postići konsenzus o tome tko će voditi ključne procese.
Različite poslovne kulture dodatno su otežale postizanje konačnog dogovora. Adris je preferirao konzervativan i postupan rast uz visoku razinu akumulacije. Lura je u tom trenutku bila u fazi agresivnog restrukturiranja i širenja. Takav raskorak u temeljnim vizijama razvoja doveo je do definitivnog prekida pregovora. Luka Rajić je ubrzo nakon toga počeo tražiti druge opcije za izlazak iz biznisa.
Različiti putevi nakon razilaženja
Nakon propasti dogovora oba su subjekta krenula potpuno različitim smjerovima. Luka Rajić je na kraju prodao Luru francuskom mliječnom divu Lactalisu. Ta transakcija označila je kraj njegove ere u domaćoj prehrambenoj industriji. Dukat je pod novim vlasništvom nastavio razvoj kao dio globalne korporacije. Time je spriječeno stvaranje velikog domaćeg prehrambenog konglomerata.
Adris grupa se snažno okrenula turizmu i osiguranju. Kupnja Maistre i kasnije Croatia osiguranja pokazali su novi smjer diverzifikacije kapitala. Duhanski dio poslovanja, nekadašnji TDR, na koncu je prodan tvrtki British American Tobacco 2015. godine. Danas ovi događaji služe kao važna lekcija o složenosti spajanja velikih sustava na tranzicijskim tržištima.
Propast pregovora pokazala je da kapital često nije jedini faktor u strateškom povezivanju kompanija. Osobni afiniteti vlasnika i želja za kontrolom nad poslovanjem ostaju ključne prepreke. Hrvatsko gospodarstvo otada je prošlo kroz brojne promjene i ulaske stranih investitora. Sjećanje na nesuđeni konzorcij ostaje podsjetnik na vrijeme velikih ambicija s početka stoljeća.
