Na današnji dan, 6. lipnja 1945. godine, u Zagrebu je život okončao Vladimir Arko, jedan od najznačajnijih hrvatskih industrijalaca prve polovice 20. stoljeća. Njegova biografija, kako prenosi redakcija Biznis.rs, oslikava dramatične promjene između gospodarstva i politike u tri različita državna uređenja. Arko je bio pionir koji je obiteljsku trgovinu transformirao u moderni sustav, a njegova sudbina zapečaćena je dolaskom partizanskih vlasti u grad.

Arko je potekao iz zagrebačke trgovačke obitelji specijalizirane za proizvodnju i veleprodaju vina i žestokih pića. Nakon obrazovanja u Austriji i Italiji, brzo je preuzeo i proširio obiteljski posao. Od 1915. godine samostalno je vodio tada najmoderniju tvornicu i rafineriju alkohola, čiji su pogoni kasnije postali temelj današnjeg sustava Badel 1862. Njegov doprinos industriji uključuje i osnivanje tvornice posuđa Gorica.

Utemeljitelj Zagrebačke burze i gospodarski organizator

Osim u proizvodnji, Arko je bio ključan organizator hrvatskog gospodarskog sustava. Bio je jedan od osnivača Zagrebačke burze 1918. godine te predsjednik Trgovačko-obrtničke komore u razdoblju od 1923. do 1928. godine. Kako navodi Biznis.rs, 1939. godine postao je prvi predsjednik Industrijske komore u Zagrebu. Zagovarao je modernu industriju s visokim plaćama za radnike i snažnu izvoznu orijentaciju tvrtki.

Njegova politička aktivnost bila je usmjerena na integrirano jugoslavensko tržište. Prvotno je djelovao u Demokratskoj stranci, a nakon 1929. godine u Jugoslavenskoj nacionalnoj stranci koja je bila bliska dvoru. Pokušao je, iako neuspješno, uvjeriti domaće industrijalce da daju garancije za inozemni zajam Kraljevini Jugoslaviji. Njegov pragmatizam omogućio mu je opstanak u različitim političkim sustavima sve do kraja rata.

Djelovanje tijekom Drugog svjetskog rata i tragičan kraj

Tijekom Drugog svjetskog rata nastavio je voditi industriju u okvirima NDH opskrbljujući tržište i vojne snage. Ipak, 1944. godine uhićen je od strane Gospodarskog redarstva zbog navodnih nepravilnosti, ali je ubrzo pušten. Pravi slom uslijedio je ulaskom partizana u Zagreb kada je Arko bio među prvim metama uhićenja pod optužbom za suradnju s okupatorom. U trenutku privođenja, u tvornici je popio cijanid i preminuo.

Paradoks njegove sudbine nastavljen je spajanjem njegovih pogona u tvrtku nazvanu po Marijanu Badelu, partizanskom narodnom heroju. Njegovo ime nosila je jedna zagrebačka ulica od 1993. godine, što je trajalo ukupno 32 godine. Međutim, u jesen 2025. godine njegova je ulica na Žitnjaku preimenovana, čime je Arko ponovno uklonjen iz javnog prostora glavnog grada.