Sustav socijalne skrbi u Hrvatskoj doživio je značajnu transformaciju uvođenjem novih modela potpore za najugroženije skupine društva. Ove reforme izravno utječu na visinu davanja koja su usmjerena prema osobama s teškim zdravstvenim poteškoćama. Najveća promjena odnosi se na uvođenje inkluzivnog dodatka koji je objedinio više ranijih prava u jednu kategoriju. Zahvaljujući ovom zakonskom okviru neki građani ostvaruju pravo na novčanu naknadu veću od 1.000 eura mjesečno. Primarni cilj mjere je osigurati dostojanstveniji život i bolju integraciju za one kojima je svakodnevna pomoć nužna. Država je ovim potezom značajno povećala proračunska sredstva za socijalnu sigurnost.
Glavni instrument ove promjene je inkluzivni dodatak. On predstavlja novčano primanje koje je zamijenilo dotadašnju osobnu invalidninu i ostale srodne naknade. Sustav je podijeljen u pet razina ovisno o stupnju oštećenja zdravlja i funkcionalne sposobnosti korisnika.
Prva razina potpore namijenjena je osobama s najtežim oštećenjima. Za ovu kategoriju korisnika propisan je mjesečni iznos od 1.150 eura. To je trenutno najviši fiksni iznos koji se isplaćuje kroz sustav socijalne skrbi za pojedinca u Hrvatskoj.
Ovaj iznos izračunava se kao postotak zakonski definirane osnovice. Pravo na najviši iznos ostvaruju isključivo osobe s četvrtim stupnjem težine oštećenja. To obično podrazumijeva stanje potpune ovisnosti o pomoći i njezi druge osobe u svim aspektima života.
Postupak priznavanja prava provodi se kroz urede Zavoda za socijalni rad. Korisnici koji su ranije primali manja sredstva ušli su u proces automatskog preispitivanja statusa. Mnogi su tek nakon nove stručne kategorizacije ostvarili značajno veće mjesečne prihode.
Važno je naglasiti da se ovaj iznos ne oporezuje. On ne ulazi u izračun cenzusa za druge oblike pomoći niti negativno utječe na visinu obiteljske mirovine. Država na taj način pokušava kompenzirati realne troškove života s kojima se suočavaju osobe s teškim invaliditetom.
Uvođenje potpora koje prelaze prag od tisuću eura predstavlja važan iskorak u zaštiti građana. Iako su stvarne potrebe ove populacije često veće od samog financijskog iznosa ovakva sredstva olakšavaju pokrivanje troškova terapija i opreme. Dosadašnji rascjepkani sustav često je dovodio do nepravdi u raspodjeli pomoći. Novi model teži većoj pravednosti i boljoj usmjerenosti proračunskog novca prema onima koji ga najviše trebaju. Sustavno praćenje učinaka pokazat će jesu li u budućnosti potrebne dodatne prilagodbe iznosa. Kvaliteta života najosjetljivijih skupina ostaje trajno mjerilo uspjeha socijalne politike.
