Nakon višegodišnjih turbulencija, ulazak u 2026. godinu donosi prijeko potrebnu stabilnost hrvatskom građevinskom sektoru. Iako su cijene i dalje znatno iznad razina od prije nekoliko godina, divljanje troškova sirovina napokon je ustupilo mjesto predvidljivijim trendovima. Trenutne cijene građevinskog materijala u Hrvatskoj pokazuju stagnaciju ili blagi pad od 2 do 5 posto kod čelika i drvene građe, dok cement i izolacija zadržavaju stabilne visoke razine bez novih poskupljenja.
Čelik i drvo predvode trend blagog pojeftinjenja
Analiza tržišta pokazuje da su se opskrbni lanci potpuno normalizirali, što je izravno utjecalo na cijenu armature i konstrukcijskog čelika. Za razliku od ekstremnih skokova koje smo bilježili u prošlosti, danas su te sirovine dostupnije, a njihova je cijena stabilna već treći kvartal zaredom. To je uvelike olakšalo situaciju izvođačima radova koji su se dugo borili s varijabilnim ugovorima i neizvjesnim maržama pri ugovaranju novih poslova.
Utjecaj energenata na beton i keramiku
S druge strane, materijali čija proizvodnja zahtijeva visoku potrošnju energije, poput cementa, opeke i keramike, ne bilježe značajnije pojeftinjenje. Zbog uvođenja strožih ekoloških taksi i troškova emisija CO2 u Europskoj uniji, proizvođači su zadržali više cijene kako bi kompenzirali operativne troškove. Ipak, prestanak rasta cijena struje i plina spriječio je daljnja poskupljenja koja su ranije bila uobičajena s dolaskom nove kalendarske godine.
Troškovi rada kao novi generator cijena
Iako cijene građevinskog materijala u Hrvatskoj više ne rastu, to ne znači da će kvadrat novogradnje postati znatno jeftiniji. Glavni generator troškova sada se preselio na područje radne snage. Kronični nedostatak kvalificiranih radnika prisiljava tvrtke na stalno povećanje plaća. To u konačnici održava ukupne troškove gradnje na visokoj razini, unatoč tome što su cijene sirovog željeza ili izolacijskih panela doživjele određenu korekciju nabolje.
Prognoze za nastavak investicijskog ciklusa
Stručnjaci predviđaju da će se ovaj trend stabilnosti zadržati barem do ljetnih mjeseci. Investitori su oprezni, ali optimistični, jer izostanak cjenovnih šokova omogućuje realnije budžetiranje projekata. Ipak, svaka promjena u globalnim geopolitičkim odnosima može ponovno utjecati na transportne troškove. Stoga se izvođačima i dalje preporučuje ugovaranje fiksnih cijena za ključne materijale na projektima koji tek trebaju ući u fazu realizacije.
Zaključno, hrvatsko građevinarstvo ulazi u fazu u kojoj su ekstremna poskupljenja prošlost, ali se povratak na stare, niske cijene ne očekuje. Tržište se prilagodilo okolnostima u kojima energetska učinkovitost i troškovi rada igraju veću ulogu od cijene sirovina. Za investitore to znači manje stresa pri planiranju, ali i potrebu za pažljivim odabirom materijala koji dugoročno donose uštede kroz kvalitetu i vrhunska izolacijska svojstva.
