Ekonomska situacija u Iranu početkom 2026. godine i dalje je obilježena oštrim kontrastom između nominalnih povećanja plata i njihove stvarne vrijednosti na tržištu. Prema najnovijim izvještajima i podacima s terena, prosječna plata u Iranu trenutno iznosi približno 280 američkih dolara (nakon oporezivanja), mada ovaj iznos značajno varira zavisno od sektora, nivoa iskustva i regije u kojoj radnik boravi.
Iako je vlada u Teheranu tokom protekle godine uvela nekoliko krugova povećanja zarada kako bi ublažila socijalne pritiske, visoka stopa inflacije, koja prelazi 50%, praktično je neutralisala ove pomake. Građani se suočavaju sa svakodnevnim poskupljenjima, a jaz između zarada u rijalima i troškova koji su indirektno vezani za kurs dolara postaje sve dublji, što direktno utiče na standard života i kupovnu moć stanovništva.
Minimalna zarada i realni prihodi radnika
Zvanična minimalna plata za radnike bez djece u januaru se kreće oko 104 miliona rijala, što na slobodnom tržištu iznosi manje od 110 dolara. Za porodice s dvoje djece, uz razne naknade, taj iznos raste na oko 165 miliona rijala. Međutim, sindikalna udruženja upozoravaju da je ovaj iznos dovoljan da pokrije tek trećinu osnovnih mjesečnih potreba prosječne četvoročlane porodice, što primorava mnoge na rad na više poslova.
Poseban izazov predstavlja nestabilnost rijala, koji na crnom tržištu nastavlja da gubi vrijednost. Dok su cijene nekretnina i hrane skočile za više od 40% u odnosu na početak prošle godine, plate su nominalno rasle sporijim tempom. To je dovelo do situacije u kojoj radnici primaju više rijala nego ikada ranije, ali za taj novac mogu kupiti znatno manje proizvoda nego što su mogli prije samo dvije godine.
Regionalne razlike i najplaćeniji sektori
Teheran ostaje ekonomski centar države, gdje su primanja znatno viša od nacionalnog prosjeka. U glavnom gradu, prosječna neto plata se kreće između 350 i 450 dolara, ali su i troškovi zakupa stanova ovdje najviši u regionu. S druge strane, u provincijama poput Sistan-Baluchestana, zarade su često na samoj granici minimalca, dok je nezaposlenost i dalje hronični problem koji pogađa mlađu populaciju uprkos obrazovanju.
Najbolje plaćeni sektori u zemlji trenutno su IT, rudarstvo i menadžment u naftnoj industriji. Senior programeri u Teheranu mogu zaraditi i preko 800 dolara mjesečno, što se u iranskim okvirima smatra visokom klasom. Ipak, čak i ovi stručnjaci osjećaju pritisak zbog ograničenog pristupa međunarodnim platformama i sankcijama koje otežavaju rad sa inostranstvom i transfer novca u stabilnim valutama.
Troškovi života i budući izgledi
Mjesečni troškovi za samca bez uračunate kirije iznose oko 315 dolara, što znači da prosječna plata često nije dovoljna za pokrivanje svih životnih rashoda. Cijene osnovnih namirnica poput mesa i hljeba direktno zavise od državnih subvencija, čije se smanjenje često najavljuje, što izaziva strah od novog talasa poskupljenja. Stanovanje u Teheranu postalo je luksuz, sa cijenama kvadrata koje su van domašaja srednje klase.
Sumirajući stanje u januaru 2026. godine, iransko tržište rada nalazi se u dubokoj tranziciji. Iako zemlja posjeduje ogromne prirodne resurse, sankcije i inflacija ostaju glavne barijere za rast standarda. Dokle god kurs rijala ne postigne stabilnost, čak i velika povećanja plata ostaju samo brojke na papiru koje ne rješavaju osnovni problem opadanja kupovne moći miliona iranskih radnika širom zemlje.
