Na početku 2026. godine, jordansko tržište rada pokazuje znakove umjerenog rasta uslijed strukturnih reformi i stabilizacije regionalnih trgovinskih ruta. Prema najnovijim statističkim podacima i istraživanjima tržišta rada, prosječna plata u Jordanu trenutno iznosi približno 710 JOD (oko 925 EUR) mjesečno. Iako ovaj iznos varira zavisno od sektora, Amman ostaje ekonomsko središte gdje su primanja značajno iznad državnog prosjeka.
Novi zakonski minimalac i socijalni standardi
Vlada je nedavno implementirala novu odluku o povećanju minimalne zarade, koja je stupila na snagu prošle godine i važiće do kraja 2027. godine. Trenutna zakonski propisana minimalna plata u Jordanu iznosi 290 JOD (oko 380 EUR) za radnike u privatnom sektoru. Ovo povećanje od 11,5% imalo je za cilj ublažavanje efekata inflacije i poboljšanje kupovne moći najugroženijih kategorija stanovništva.
Ipak, sindikalni predstavnici i ekonomski analitičari upozoravaju da minimalna zarada i dalje ne pokriva osnovne potrošačke potrebe prosječne porodice u urbanim sredinama. Poseban izazov predstavlja visoka stopa zavisnosti, gdje jedan zaposleni član domaćinstva često izdržava više osoba, što dodatno opterećuje porodične budžete uprkos nominalnom rastu primanja na nivou cijele države.
Najplaćeniji sektori i profesionalne razlike
Sektor informacionih tehnologija, inženjeringa i bankarstva nastavlja dominirati tržištem. U ovim oblastima, iskusni profesionalci često zarađuju između 1.000 i 1.500 JOD. Software developeri i data analitičari su među najtraženijim kadrovima, sa platama koje mogu dostići i do 2.200 JOD u vodećim internacionalnim kompanijama koje posluju u Ammanu, čime se Jordan pozicionira kao regionalni IT centar.
Zdravstveni sektor takođe bilježi visoke zarade, naročito za ljekare specijaliste čija primanja variraju od 800 do preko 3.000 JOD, zavisno od iskustva i institucije. Nasuprot tome, prosvjetni radnici u privatnim i državnim školama zarađuju znatno skromnije, sa prosjekom između 500 i 1.500 JOD, dok uslužne djelatnosti i poljoprivreda ostaju na samom dnu ljestvice, često se oslanjajući na minimalno propisane iznose.
Troškovi života u odnosu na zaradu
Kada se analizira prosječna plata u Jordanu, neophodno je uzeti u obzir visoke troškove života u glavnom gradu. Troškovi života u Ammanu za jednu osobu, uključujući rentu u centru grada, često premašuju 700 JOD mjesečno. To znači da prosječna plata jedva pokriva bazične troškove stanovanja, hrane i transporta, ostavljajući malo prostora za štednju ili dodatne izdatke bez pomoći porodice.
U gradovima poput Irbida ili Zarqe, troškovi su oko 30% niži, ali su i prilike za visoku zaradu rjeđe. Većina stanovnika se oslanja na porodične mreže podrške ili dodatne poslove u neformalnom sektoru kako bi premostili jaz između prihoda i rashoda. Ekonomska slika Jordana u 2026. godini tako ostaje podijeljena između modernog tehnološkog sektora i tradicionalnih grana koje se bore sa niskom produktivnošću.
Zaključak
Jordan prolazi kroz period tranzicije u kojem se pokušava uspostaviti ravnoteža između zaštite radničkih prava i privlačenja stranih investicija. Iako je prosječna plata zabilježila blagi rast, inflatorni pritisci i dalje diktiraju realnu vrijednost novca. Za strane radnike i lokalno stanovništvo, ključ uspjeha leži u kontinuiranoj edukaciji i usmjeravanju ka deficitarnim sektorima koji jedini nude zarade iznad nacionalnog prosjeka.
