Crna Gora je u prvom kvartalu 2026. godine isplatila 5,8 miliona eura na ime izgubljenih sudskih sporova. Prema izvještaju Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa koji prenosi list DAN, značajan dio sredstava odliva se zbog neizvršavanja rješenja u predviđenim rokovima. Budžetske jedinice često izbjegavaju dobrovoljno plaćanje, što direktno uvećava troškovi sudskih sporova kroz takse za prinudnu naplatu. Ovakva praksa ukazuje na ozbiljne nedostatke u upravljanju javnim finansijama i pravnim obavezama države.
Milionski gubici u postupcima eksproprijacije
Najveći pritisak na budžet dolazi iz procesa eksproprijacije gdje je isplaćeno preko dva miliona eura. To je praktično svaki treći euro ukupnog kvartalnog troška. Izvještaj identifikuje Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine kao organ koji nije dobrovoljno postupao po rješenjima. Zbog toga su aktivirani mehanizmi prinudne naplate kod Centralne banke Crne Gore. Ovi procesi povlače i dodatne provizije koje dodatno opterećuju javna sredstva.
Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa, kojeg zastupa Bojana Ćirović, ukazuje i na probleme sa isplatama naknada advokatima i vještacima. Iako su troškovi za stručna lica nesporni, organi često čekaju sudsko izvršenje umjesto da obaveze izmire po primljenim fakturama. U prvom kvartalu je zaprimljeno čak 500 novih tužbi pred osnovnim, Privrednim i Vrhovnim sudom. Takav trend nagovještava nastavak visokih izdataka za pravne sporove u ostatku godine.
Pravni uspjesi i sporne regresne tužbe
Uprkos značajnim odlivima, državni organ je ostvario uspjeh u sporovima čija je vrijednost 4,05 miliona eura. Na ime troškova postupka od suprotnih strana naplaćeno je 87.615 eura. Ipak, pažnju javnosti privlači slučaj bivše ministarke prosvjete Vesne Bratić. Viši sud u Podgorici potvrdio je presudu kojom se odbija zahtjev države da ona nadoknadi štetu nastalu zbog nezakonite smjene više od 150 direktora obrazovnih ustanova.
Sudovi su procijenili da bivša ministarka nije lično pričinila štetu državi već da su troškovi nastali tokom procesa koje je vodio Zaštitnik. Zbog ovakvog ishoda, država je sada obavezana da nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.237,50 eura. Ovaj slučaj dodatno ilustruje složenost regresnih postupaka. Izvještaj konstatuje da su i sudovi za prekršaje zabilježili rast rješenja o naknadama braniocima usled novih advokatskih tarifa.
Neuredno izvršavanje obaveza po primljenim računima ostaje ključni razlog za nepotrebne troškove. Zaštitnik apeluje na budžetske jedinice da prekinu praksu čekanja prinudne naplate. Blagovremeno postupanje po pravosnažnim rješenjima moglo bi sačuvati milione eura poreskih obveznika. Bez sistemske promjene u resornim ministarstvima, budžet će i dalje trpjeti gubitke zbog procesnih grešaka i administrativne pasivnosti.
