Dok se približavamo kraju godine, crnogorski građani suočavaju se sa ozbiljnim finansijskim paradoksom. Iako su bankovni računi puniji nego ikada ranije, stvarna moć tog novca svakodnevno kopni. Trenutni uticaj rasta cijena na stednju postao je primarna briga za više od dvije milijarde eura koje domaćinstva drže u bankama. U ambijentu gdje troškovi osnovnih životnih namirnica i usluga rastu brže od bankarskih prinosa, štednja se polako transformiše iz sigurnog utočišta u tihu finansijsku štetu. Podaci sugerišu da je tradicionalni model čuvanja gotovine pod pritiskom globalnih i lokalnih ekonomskih kretanja.
Glavni odgovor na pitanje isplativosti je jasan: realna kupovna moć bankarske štednje u Crnoj Gori smanjena je za približno 2% do 3% na godišnjem nivou, jer stopa inflacije od oko 4,9% nastavlja da nadmašuje prosječne kamatne stope na depozite koje se kreću u rasponu od 1% do 3,25%. Praktično, štediša koji je oročio novac na godinu dana, na kraju perioda dobija nominalno više eura, ali za taj ukupni iznos može kupiti manje robe nego na početku štednje.
Rekordni depoziti u sjenci rasta cijena
Prema najnovijim podacima Centralne banke, ukupni depoziti u sistemu dostigli su rekordnih 5,89 milijardi eura, od čega domaćinstvima pripada značajnih 2,26 milijardi. Ova akumulacija kapitala, međutim, ne odražava nužno rast blagostanja, već nedostatak alternativnih investicionih prilika. Građani se i dalje drže banaka uprkos svjesnosti da inflacija, naročito u sektoru hrane i stanovanja, direktno umanjuje vrijednost njihovog mukotrpno stečenog kapitala u tekućoj godini.
Kamatne stope ne prate troškove života
Iako su banke u Crnoj Gori korigovale ponude naviše, sa kamatama koje za oročenja preko 12 mjeseci sada dostižu i preko 3%, to i dalje nije dovoljno za neutralizaciju rasta cijena. Statistika Monstata pokazuje da su cijene hrane, mlijeka i jaja u nekim periodima rasle drastično, ostavljajući pasivnu štednju u minusu. Kada se od nominalne kamate oduzme godišnja inflacija, dobija se negativna realna kamatna stopa, što je ključni indikator gubitka vrijednosti za svakog deponenta.
Nekretnine kao „betonska štednja“
U potrazi za zaštitom od inflacije, značajan dio kapitala seli se u sektor nekretnina. Prosječna cijena kvadratnog metra u novogradnji dostigla je nivoe od 2.158 eura, što je direktna posljedica želje građana da sačuvaju realnu vrijednost novca kroz „beton“. Dok bankarska štednja nudi likvidnost i sigurnost do 50.000 eura, nekretnine su se u 2025. godini pokazale kao efikasniji instrument za očuvanje kupovne moći, uprkos visokim troškovima ulaska na tržište.
Zaključno, štediše u Crnoj Gori ulaze u 2026. godinu sa potrebom za aktivnijim upravljanjem novcem. Oslanjanje isključivo na klasične depozite u uslovima povišene inflacije donosi predvidiv, ali konstantan gubitak realne vrijednosti. Diverzifikacija imovine i pažljivo praćenje kretanja kamatnih stopa ostaju jedini načini da se umanji negativan uticaj rasta cijena i zaštiti porodični kapital od daljeg topljenja na bankovnim računima.
