Hrvatska je zvanično odbacila pritužbe Mađarske i Slovačke koje su upućene Evropskoj komisiji povodom pitanja tranzita energenata preko njene teritorije. Zvanični Zagreb argumentovano tvrdi da Jadranski naftovod (Janaf) ima sasvim dovoljno kapaciteta za nesmetano snabdijevanje obje države. Ovaj diplomatski spor je nastao nakon što je Ukrajina uvela sankcije ruskoj kompaniji Lukoil. Time je prekinut dotok sirovine južnim krakom naftovoda Družba ka rafinerijama u direktnom vlasništvu mađarskog MOL-a. Ova energetska blokada zahtijeva brza rješenja i nove transportne rute.
Spremnost Janafa i reakcija Budimpešte
Vlada Hrvatske uputila je detaljno pismo Briselu u kojem jasno naglašava punu spremnost da transportuje veće količine sirove nafte. Premijer Andrej Plenković istakao je da država može odmah obezbijediti alternativni pravac snabdijevanja bez ikakvih tehničkih prepreka. Mađarska strana je ove tvrdnje nazvala nepouzdanim i oštro je kritikovala visoke tranzitne tarife. Budimpešta javno smatra da Hrvatska pokušava da iskoristi trenutnu energetsku krizu za ostvarivanje značajnog ekstraprofita na štetu susjeda.
Evropska komisija je za sada odlučila da stane na stranu Hrvatske u ovom složenom tehničkom i političkom sporu. Zvanični podaci jasno pokazuju da Janaf može transportovati više od 14 miliona tona nafte godišnje što značajno premašuje potrebe Mađarske i Slovačke. Brisel je sugerisao da ove dvije države moraju aktivnije raditi na diversifikaciji svojih izvora. Odbijanje zahtjeva za hitnu intervenciju dodatno je zaoštrilo odnose unutar evropskog bloka.
Energetska alternativa i tržišni uslovi
Jadranski naftovod predstavlja ključnu energetsku alternativu za države srednje Evrope koje su decenijama zavisile od ruskih energenata. Tehničke analize potvrđuju da je trenutni kapacitet cijevi sasvim dovoljan za pune potrebe rafinerija u Bratislavi i Budimpešti. Politički pritisci se nastavljaju jer Mađarska i dalje insistira na povratku ruskih isporuka preko Ukrajine. Zagreb poručuje da su vrata otvorena. Saradnja je moguća isključivo pod tržišnim uslovima poslovanja.
Dugoročna energetska bezbjednost cijelog regiona direktno zavisi od spremnosti na saradnju i strateška ulaganja u infrastrukturu. Hrvatska planira dodatna proširenja transportnih kapaciteta ukoliko se potpišu ozbiljni višegodišnji ugovori sa susjednim zemljama. Trenutna situacija najbolje pokazuje koliko su energetska pitanja neraskidivo povezana sa ukupnom bezbjednosnom politikom cijelog kontinenta. Postojeća neizvjesnost oko tranzita nafte vjerovatno će se i dalje rješavati na najvišem političkom nivou u Briselu i Zagrebu.
