Crnogorska primorska luka Bar suočava se sa gubitkom redovnih pomorskih linija koje su decenijama povezivale državu sa italijanskom obalom. Nedostatak sopstvenih kapaciteta kompanije Barska plovidba doveo je do toga da su direktne rute ka Bariju i Ankoni svedene na povremene aranžmane. Ovaj trend značajno utiče na transportnu povezanost i turistički potencijal regiona. Putnici i privreda sada zavise od stranih brodara i sezonskih redova vožnje.
Istorijat i trenutni status nacionalne flote
Decenijama je linija Bar Bari trajekt bila simbol stabilne veze između dvije obale Jadrana. Brodovi poput Svetog Stefana bili su okosnica pomorskog saobraćaja i prevoza roba. Danas Barska plovidba ne posjeduje adekvatan brod koji bi mogao samostalno održavati ovu zahtjevnu rutu tokom cijele godine. Takva situacija je direktna posljedica dugogodišnjeg nedostatka investicija u obnovu plovnog parka.
Prodaja starih brodova i neuspješni pokušaji nabavke novih plovila ostavili su prazninu u nacionalnoj floti. Državno preduzeće trenutno nema finansijsku konstrukciju za kupovinu trajekta koji zadovoljava savremene standarde sigurnosti. Ovakva situacija primorala je upravu da traži rješenja kroz saradnju sa inostranim partnerima. To je dovelo do gubitka suvereniteta nad linijom koja je nekada bila profitabilna.
Posljedice za turizam i lokalnu ekonomiju
Prekid redovnih linija direktno pogađa turističku sezonu u Baru i ostatku Crne Gore. Italijanski turisti sada moraju koristiti alternativne pravce preko Albanije ili Hrvatske kako bi stigli do crnogorskog primorja. To produžava vrijeme putovanja i značajno povećava troškove za sve učesnike u saobraćaju. Gubitak direktne veze smanjuje konkurentnost crnogorskog turističkog proizvoda na zahtjevnom zapadnom tržištu.
Luka Bar gubi prihode od lučkih taksi i pratećih usluga koje su generisali putnički brodovi. Ugostiteljski i uslužni sektor u samom gradu takođe osjeća pad prometa zbog manjeg broja tranzitnih putnika. Bez stabilne pomorske veze grad polako gubi status važne tranzitne tačke na Jadranu. Privrednici koji se bave uvozom robe iz Italije sada moraju tražiti skuplje drumske alternative ili koristiti druge regionalne luke.
Zavisnost od inostranih prevoznika
Trenutno se povezivanje sa Italijom uglavnom oslanja na sezonske ugovore sa hrvatskom Jadrolinijom. Njihovi brodovi tokom ljetnjih mjeseci povezuju Bar i Bari ali to ne rješava problem cjelogodišnjeg saobraćaja. Ankona je u ovom trenutku gotovo potpuno nedostupna kao direktna destinacija iz barske luke. Odsustvo sopstvenog broda znači da država ne može garantovati kontinuitet saobraćaja van glavne sezone.
Oslanjanje na tuđe flote donosi nesigurnost u planiranju i redu vožnje. Crna Gora nema uticaja na cijene karata niti na odluke o učestalosti polazaka stranih brodova. Ovakva pozicija slabi ekonomsku moć domaćih kompanija koje su vezane za ovaj vid transporta. Bez nacionalnog prevoznika pomorska linija ostaje predmet interesa stranih kompanija koje se vode isključivo sopstvenim profitom.
Budući izgledi za obnovu linije
Stručnjaci iz oblasti pomorstva upozoravaju da je za obnovu linije neophodna strateška odluka države. Kupovina novog trajekta zahtijeva velika ulaganja koja se ne mogu brzo povratiti kroz prodaju karata. Neophodna je podrška vlade kako bi se održala linija koja ima širi društveni značaj. Bez jasne vizije razvoja pomorstva Bar će i dalje ostati na margini jadranskih pomorskih puteva.
