Crnogorska turistička ponuda zahtijeva hitnu tranziciju na objekte visoke kategorije od četiri i pet zvjezdica. Prema pisanju Pobjede, profesor Darko Tipurić ističe da postojeći kapaciteti iz prošlog vijeka više ne mogu odgovoriti zahtjevima modernog tržišta. Jaz između prirodnih potencijala i realizovane ponude postaje sve vidljiviji dok konkurencija na Mediteranu ubrzano napreduje.
Profesor Tipurić naglašava za Pobjedu da turizam ne mjeri destinaciju prema njenoj prošlosti već prema trenutnoj ponudi konkurenata. Svako dalje odgađanje obnove zastarjelih kapaciteta samo povećava troškove zaostajanja. Hotelski objekti su kapitalna dobra koja se troše fizički i simbolički. Ono što je prije tri decenije bio vrhunac ponude danas često ne ispunjava očekivanja gostiju.
Uticaj globalnih brendova na privlačenje gostiju
Prisutnost hotelskih brendova ključna je za privlačenje gostiju veće platežne moći. Renomirano ime služi kao obećanje standarda gostu koji ne može unaprijed provjeriti kvalitet usluge. Prema analizi profesora Tipurića, brendovi djeluju kao multiplikatori vrijednosti. Oni povezuju destinaciju sa globalnim mrežama distribucije i programima lojalnosti koji privlače novu klijentelu.
Projekti poput Porto Montenegra i Portonova dokazali su da visoki standardi privlače platežno sposobne turiste. Ipak, takvih kapaciteta je i dalje premalo da bi činili prepoznatljiv luksuzni sloj ponude. Crna Gora posjeduje prirodne resurse kojima raspolaže malo destinacija. Realizovana ponuda u najvišem segmentu i dalje zaostaje za potencijalom koji nudi konfiguracija obale.
Institucionalna inercija i problem sezonalnosti
Sezonalnost ostaje glavna strukturna slabost mediteranskog modela turizma. Novi brendirani objekti mogu ublažiti ovaj problem uvođenjem sadržaja koji ne zavise od vremena poput kongresnih centara. Međutim, profesor Tipurić upozorava da hotel ne može sam pomaći kalendar. Bez adekvatne avio povezanosti i usklađene politike destinacije ni najbolji objekti ne mogu ostvariti puni učinak.
Hotelska grupa Budvanska rivijera predstavlja primjer resursa kojim se upravlja ispod realnih mogućnosti. Kao društvo u kojem dominira država, grupa se suočava sa sporim donošenjem odluka. Kompleks Slovenska plaža zahtijeva potpuno novi koncept umjesto pukog dodavanja ležajeva. Potrebno je odrediti hoće li država zadržati upravljanje ili osloboditi vrijednost kroz ugovore sa brendovima.
Zapušteni hoteli na najatraktivnijim lokacijama u Budvi i Petrovcu svjedoče o institucionalnoj inerciji. Investitori biraju destinacije sa jasnim vlasničkim odnosima i predvidljivim prostornim planiranjem. Kada su pravila spora i nejasna, kapital se povlači bez obzira na kvalitet pozicije. Najatraktivnije tačke obale su izlog ozbiljnosti države koji decenijama stoji nepromijenjen.
