U godini koju privode kraju, ekonomije Zapadnog Balkana dodatno su produbile jaz u pristupima fiskalnoj politici, pokušavajući da balansiraju između socijalnih davanja i privlačenja stranog kapitala. Iako se čitav prostor suočava sa sličnim demografskim izazovima, suštinske razlike u poreskim sistemima regiona nikada nisu bile izraženije. Dok su neke države agresivno sjekle doprinose kako bi stimulisale potrošnju, druge su spas za budžetske rupe potražile u oporezivanju imovine i visoke stope PDV-a. Trenutni presjek pokazuje da Crna Gora trenutno nudi najniže ukupno poresko opterećenje rada u regionu, što je direktna posljedica pune implementacije reformskog programa Evropa Sad 2.
Crna Gora: Konkurentnost kroz smanjenje doprinosa
Fiskalni pejzaž u Crnoj Gori značajno je izmijenjen tokom protekle godine. Ukidanjem dijela doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje na teret zaposlenog i poslodavca, država je uspjela da trošak rada svede na minimum, čineći je izuzetno atraktivnom za uslužne djelatnosti i IT sektor. Međutim, ovakav model zahtijeva visoku stopu PDV-a od 21% i strogu kontrolu akcizne politike kako bi se održala stabilnost javnih finansija. Investitori u Crnoj Gori i dalje profitiraju od konkurentne stope poreza na dobit, koja progresivno raste do 15%, što je ostavlja u vrhu regionalne povoljnosti.
Hrvatska i Srbija: Različiti odgovori na inflatorne pritiske
Hrvatska je u 2025. godinu ušla sa jasnim fokusom na oporezivanje nekretnina, nastojeći da rastereti rad na račun neaktivne imovine. Kao članica eurozone, Hrvatska zadržava najvišu opštu stopu PDV-a u regionu od 25%, što je čini skupljom za krajnje potrošače, ali joj pruža fiskalnu sigurnost. S druge strane, Srbija zadržava konzervativniji pristup sa fiksnom stopom poreza na dobit od 15% i stabilnim PDV-om od 20%. Glavni adut Beograda ostaju poreski podsticaji za istraživanje i razvoj, koji su kreirani da privuku tehnološke gigante, uprkos relativno visokim nametima na niske zarade u poređenju sa crnogorskim modelom.
Uporedni pregled poreskih stopa u decembru 2025.
Kada se analiziraju podaci sa kraja tekuće godine, uočava se trend diverzifikacije. Bosna i Hercegovina i dalje pati od kompleksnosti svog sistema, gdje se stope razlikuju između entiteta, dok Albanija i Sjeverna Makedonija pokušavaju da reformama progresivnog oporezivanja smanje socijalnu nejednakost. Razlike u poreskim sistemima regiona najvidljivije su u efektivnom opterećenju prosječne plate, gdje Crna Gora prednjači sa najnižim 'poreskim klinom', dok Slovenija i Hrvatska ostaju na vrhu po zahvatanju države iz bruto plate zaposlenih.
Šta očekuje privredu u narednoj godini?
Ekonomski analitičari predviđaju da će u 2026. godini doći do dodatnog usklađivanja sa direktivama Evropske unije, posebno u oblasti ekoloških poreza i digitalnih usluga. Države koje se oslanjaju isključivo na niske poreze na rad, poput Crne Gore, moraće da dokažu održivost svojih penzionih fondova bez direktnih doprinosa. Istovremeno, očekuje se da će regionalna konkurencija u privlačenju direktnih stranih investicija primorati preostale zemlje da razmotre smanjenje fiskalnog opterećenja na rad kako bi spriječile dalji odliv radne snage ka zapadnim tržištima.
Sumarno, region ostaje duboko podijeljen između liberalnih modela koji forsiraju potrošnju i onih tradicionalnijih koji se oslanjaju na direktno oporezivanje dohotka. Za preduzetnike, izbor destinacije za poslovanje više ne zavisi samo od nominalne stope poreza, već od predvidljivosti fiskalnog sistema i administrativnih barijera koje prate poreske prijave. Stabilnost koju nudi Srbija i radikalno niska opterećenja u Crnoj Gori ostaju dva najjača pola privlačnosti u ovom dijelu Evrope.
