Odluka vodećih evropskih sila da se distanciraju od američke vojne inicijative u Persijskom zalivu označila je prekretnicu u transatlantskim odnosima. Dok je Vašington insistirao na formiranju široke koalicije za zaštitu tankera, Brisel i Pariz su izrazili duboku uzdržanost. Ova geopolitička nesuglasica proizašla je iz različitih viđenja rješavanja krize sa Iranom. Evropski partneri su procijenili da bi direktno vojno svrstavanje uz SAD donijelo više rizika nego koristi.

U fokusu spora našla se operacija zaštite trgovačkih puteva koju je inicirala administracija Donalda Trampa. Evropa je odbila da pomogne Trampu jer je smatrala da bi američka strategija maksimalnog pritiska mogla izazvati direktan vojni sukob u kojem ne želi da učestvuje. Berlin i Pariz su jasno poručili da neće biti dio misije koja bi dodatno podigla tenzije u regionu. Umjesto toga, zagovarali su diplomatiju.

Bezbjednost plovidbe u Hormuškom tjesnacu ostala je prioritet za sve međunarodne aktere. Ipak, evropski lideri su strahovali da bi prisustvo pod američkom komandom kompromitovalo njihovu neutralnost. Oni su željeli da sačuvaju preostale djelove nuklearnog sporazuma sa Teheranom. Svaki ishitreni potez mogao je ugroziti globalne lance snabdijevanja energentima. Zbog toga su evropske države odlučile da osmisle sopstveni bezbjednosni okvir.

Rezultat ovog otpora bilo je formiranje nezavisne evropske misije za nadzor mora. Ova inicijativa je djelovala potpuno odvojeno od američkih operacija i imala je isključivo odbrambeni karakter. Sjedište misije postavljeno je u Abu Dabiju kako bi se osigurala neposredna prisutnost na terenu. Time je Evropa pokazala jasnu želju za većom strateškom autonomijom u kriznim situacijama. Odnosi sa Vašingtonom tada su stavljeni na ozbiljan test.

Dugoročno posmatrano, ovaj potez je precizno definisao granice evropske solidarnosti sa Sjedinjenim Američkim Državama. To je bio jasan signal da Brisel neće automatski slijediti odluke Bijele kuće koje smatra rizičnim za sopstvene interese. Analitičari i danas ističu ovaj događaj kao jedan od ključnih momenata u redefinisanju uloge Evropske unije na globalnoj sceni. Jasno je da su evropske prijestonice tada izabrale put deeskalacije umjesto konfrontacije.