Islamabad je godinama nastojao biti most između Washingtona i Teherana radi stabilizacije regije. Ti su napori nedavno završili bez rezultata zbog nepomirljivih zahtjeva obiju strana. Neuspjeli pregovori SAD Iran u Islamabadu rezultat su nemogućnosti usklađivanja američkih sankcija s iranskim sigurnosnim zahtjevima. Pakistan nije uspio osigurati platformu koja bi nadvladala duboko ukorijenjeno nepovjerenje.
Izazov neutralnosti u podijeljenoj regiji
Geopolitički položaj Pakistana često ga stavlja u središte bliskoistočnih previranja. Službeni Islamabad nastoji održati balans između savezništva sa Sjedinjenim Državama i suradnje sa susjednim Iranom. Ipak nedostatak povjerenja između glavnih aktera onemogućio je bilo kakav konkretan napredak.
Američka administracija i dalje inzistira na strogom nadzoru iranskog nuklearnog programa. S druge strane vlasti u Teheranu traže čvrsta jamstva da će sankcije biti trajno uklonjene. Ovi su suprotstavljeni stavovi učinili napore pakistanskih diplomata gotovo nemogućima. Pregovarački stol u Islamabadu ostao je bez opipljivih rezultata.
Ekonomski pritisci i pitanje plinovoda
Dodatni izazov predstavlja dugogodišnji projekt izgradnje plinovoda između Irana i Pakistana. Sjedinjene Države otvoreno se protive ovom projektu i prijete sankcijama svakoj uključenoj strani. To je stvorilo ogroman pritisak na Islamabad koji se bori s teškom domaćom ekonomskom krizom.
Ekonomska ovisnost o zapadnim financijskim institucijama ograničava manevarski prostor pakistanske diplomacije. Pakistan se suočava s rizikom gubitka potpore Međunarodnog monetarnog fonda ako produbi suradnju s Teheronom. Takva situacija otežava ulogu objektivnog posrednika u složenim međunarodnim sporovima.
Sigurnosna dinamika na granicama
Povremeni incidenti i optužbe za prekogranični terorizam dodatno narušavaju odnose između Islamabada i Teherana. Sigurnosna situacija na granicama izravno utječe na kvalitetu i mogućnost vođenja dijaloga. U takvim okolnostima Pakistan gubi dio kredibiliteta koji je potreban za jamčenje stabilnosti pregovaračkog procesa.
Neuspjeh ovih pokušaja sugerira da će budući razgovori zahtijevati drukčiji format ili uključivanje drugih međunarodnih aktera. Stabilnost regije i dalje ovisi isključivo o spremnosti Washingtona i Teherana na izravne ustupke. Islamabad će vjerojatno i dalje nuditi svoje usluge ali bez promjene temeljnih politika napredak ostaje malo vjerojatan.
