Crnogorska ekonomija završava ovu godinu u ambijentu snažnih unutrašnjih i spoljnih napetosti koje redefinišu prioritete privrednog sektora. Dok se sistem prilagođava novim platnim strukturama, analitičari upozoravaju da je tržište pod pritiskom prvenstveno zbog kumulativnog efekta inflacije od 4,8%, rekordno visokih cijena nekretnina i hroničnog nedostatka kvalifikovane radne snage. Ovi faktori direktno su uticali na usporavanje rasta realnog BDP-a, koji je u 2025. godini iznosio 3,2%. Iako su prihodi od turizma ostali stabilni, rastući troškovi poslovanja stvorili su jaz između nominalnih zarada i stvarne kupovne moći građana.
Nekretnine i građevinski sektor pred zidom
Sektor nekretnina, decenijama motor razvoja obale i glavnog grada, suočava se sa paradoksalnom situacijom. Cijene kvadrata su ostale na istorijskom maksimumu, dok je broj kupoprodajnih ugovora u posljednjem kvartalu pokazao trend blagog pada. Investitori se bore sa poskupljenjem građevinskog materijala i radne snage, što onemogućava korekciju cijena naniže. Ovakva dinamika dodatno otežava rješavanje stambenog pitanja za domaće stanovništvo, čime se socijalni pritisak na tržište dodatno pojačava.
Deficit kadra i uvoz radne snage
Tržište rada trenutno trpi najveće opterećenje od početka decenije. Nedostatak stručnog kadra u turizmu, građevinarstvu i ICT sektoru primorao je poslodavce na značajno povećanje plata, što je u mnogim granama dovelo do ivice profitabilnosti. Povećan uvoz radne snage iz azijskih zemalja samo je privremeno ublažio problem, ali nije riješio strukturni nesklad između obrazovnog sistema i potreba privrede. Bez dugoročne strategije zadržavanja mladih talenata, konkurentnost crnogorskih preduzeća ostaće ozbiljno ugrožena i u narednom periodu.
Potrošačka korpa i kupovna moć
Iako je rast minimalnih i prosječnih zarada pružio privremeni podsticaj, inflatorni pritisci su neutralisali značajan dio tih benefita. Cijene osnovnih životnih namirnica i usluga i dalje rastu brže od produktivnosti rada. Trgovinski lanci se suočavaju sa promjenama u navikama potrošača koji postaju sve racionalniji, birajući jeftinije alternative i akcije. Ovaj pritisak na marže i operativne troškove prisiljava kompanije na restrukturiranje i optimizaciju procesa kako bi zadržale stabilnost poslovanja u neizvjesnom okruženju.
Sumirajući rezultate ove godine, jasno je da crnogorsko tržište zahtijeva hitne strukturne reforme kako bi se amortizovali tekući šokovi. Očekivanja za 2026. godinu su umjereno optimistična, ali zavise od sposobnosti države da stimuliše investicije i obuzda fiskalne rizike. Fokus na digitalnu transformaciju i diverzifikaciju ekonomije ostaje ključan za smanjenje zavisnosti od eksternih šokova. Stabilizacija tržišta biće spor proces koji zahtijeva sinergiju između privatnog sektora i donosilaca odluka, uz obavezno očuvanje životnog standarda najranjivijih kategorija stanovništva.
