Dok se globalna tržišta krajem decembra pokazuju jasne znake hlađenja, cijene osnovnih namirnica u Crnoj Gori ostaju na rekordnom nivou, pri čemu minimalna potrošačka korpa dostiže 912 eura. Iako je FAO indeks cijena hrane na međunarodnom nivou stabilizovan, domaći rafovi i dalje reflektuju inflatorne pritiske iz prethodnog perioda. Razlika između berzanskih kretanja i maloprodajnih cijena u crnogorskim marketima ukazuje na strukturne probleme u lancu snabdijevanja i visoku uvoznu zavisnost koja diktira tempo života građana uoči prazničnih dana.
Globalna stabilizacija naspram domaćeg otpora padu
Međunarodna organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) u najnovijim izvještajima potvrđuje da su cijene žitarica i uljarica na svjetskim berzama značajno niže nego prethodne godine. Međutim, taj se trend u Crnoj Gori osjeća sa znatnim zakašnjenjem ili se gotovo uopšte ne prenosi na krajnje potrošače. Logistički troškovi, visoke trgovačke marže i ograničena konkurencija na malom tržištu faktori su koji drže cijene hljeba, mlijeka i mesa na nivou koji je često iznad prosjeka razvijenijih zemalja Evropske unije.
Uloga državnih intervencija i tržišnih marži
Tokom ove godine, Vlada je kroz programe ograničavanja marži pokušala ublažiti udar na standard građana, ali su rezultati bili selektivni. Analize pokazuju da su cijene određenih artikala pale za svega nekoliko procenata, dok su drugi, neobuhvaćeni mjerama, drastično poskupjeli. Trgovci pravdaju visoke cijene troškovima radne snage i energenata, dok sindikati upozoravaju da kupovna moć prosječne plate rapidno opada, ostavljajući malo prostora za ostale životne potrebe osim gole egzistencije i plaćanja računa.
Regionalna poređenja: Gdje smo u odnosu na susjede?
Crna Gora se i dalje svrstava među skuplje destinacije u regionu kada je riječ o hrani. Uporedni podaci pokazuju da su cijene mliječnih proizvoda i svježeg mesa u Podgorici često veće nego u Beogradu ili Skoplju, uprkos sličnim ekonomskim izazovima. Ova diskrepanca se objašnjava nedostatkom snažne domaće proizvodnje koja bi mogla da parira uvoznoj robi. Visoka zavisnost od uvoza čini domaće tržište ranjivim na svaki potres, čak i kada su globalni trendovi, poput ovih krajem 2025. godine, generalno pozitivni.
Šta potrošači mogu očekivati u narednoj godini?
Prognoze za početak 2026. godine sugerišu umjereni optimizam, ali bez nade u značajniji povratak na cijene od prije tri godine. Stabilizacija energetskog tržišta mogla bi konačno da se prelije na maloprodaju, pod uslovom da država nastavi sa strogim nadzorom tržišta. Ključni izazov ostaće jačanje domaće poljoprivredne baze kako bi se smanjio uticaj spoljnih šokova. Do tada, crnogorskim građanima preostaje pažljivo planiranje kućnog budžeta i praćenje akcijskih sniženja kao jedinog načina za očuvanje standarda.
Cijene osnovnih namirnica ostaju centralna tema ekonomske politike i svakodnevice. Iako globalni pritisci popuštaju, Crna Gora se suočava sa sopstvenim tržišnim specifičnostima koje usporavaju pad cijena. Potrebna je sistemska promjena, od podrške lokalnim proizvođačima do efikasnije kontrole marži, kako bi se jaz između svjetskih berzi i domaćih novčanika smanjio. Građani u 2026. godinu ulaze sa oprezom, očekujući da se najavljena stabilnost konačno materijalizuje u njihovim potrošačkim korpama, donoseći prijeko potrebni predah.
