Brodovi koji prolaze kroz Hormuški moreuz trenutno plaćaju tranzitnu naknadu koja u prosjeku iznosi od 1,5 do dva miliona dolara. Prema pisanju Forbesa, koji se poziva na iransku novinsku agenciju Fars, ove podatke je saopštio Mohsen Zanganeh, član Odbora za planiranje i budžet iranskog parlamenta. On je potvrdio da se prikupljena sredstva uplaćuju direktno u državnu kasu u skladu sa važećim budžetskim zakonima.
Za sprovođenje novog režima plovidbe zadužena je Agencija za upravljanje moreuzom (PGSA). Ova državna institucija osnovana je početkom maja u saradnji sa Ministarstvom ekonomije. Rad agencije nadzire Vrhovni savjet za nacionalnu bezbjednost. Cijeli proces je dio plana od 12 tačaka koji je predložio potpredsjednik parlamenta Ali Nikzad kako bi se osigurala iranska suverenost nad ovim plovnim putem.
Načini plaćanja i procjena godišnjih prihoda
Tranzitne naknade se ne naplaćuju isključivo u gotovini. Zanganeh je objasnio da brodovlasnici mogu plaćati u kriptovalutama poput Tethera (USDT) ili kroz isporuku robe i usluga. U slučajevima robne razmjene vrijednost dobijene robe se oduzima od ukupnog duga za prolaz. Ekonomski analitičar Mansur Zara-nežad procjenjuje da bi Iran na ovaj način mogao godišnje prihodovati do 7,5 milijardi dolara.
Prema podacima koje je objavila PGSA, zahtjeve za tranzitnu dozvolu do sada je podnijelo više od 300 stranih brodova. Od tog broja čak 77 odsto čine plovila koja izlaze iz Persijskog zaliva. Najzastupljeniji su naftni tankeri sa udjelom od 42 odsto. Glavna odredišta za ove brodove su azijska tržišta pri čemu prednjače Kina i Indija.
Bezbednosna ograničenja i zabrana prolaska
Iran je preuzeo potpunu kontrolu nad moreuzom nakon sukoba sa Sjedinjenim Američkim Državama i Izraelom krajem februara. Prolazak je strogo zabranjen za sva plovila koja su na bilo koji način povezana sa ovim državama ili njihovim saveznicima. Brodovi iz zemalja koje Teheran smatra prijateljskim prolaze kroz moreuz uz prethodnu koordinaciju i odobrenje iranske vojske.
Potpredsjednik parlamenta Ali Nikzad uporedio je uvođenje kontrole nad moreuzom sa istorijskom nacionalizacijom iranske naftne industrije. On je naglasio da Hormuški moreuz predstavlja najvažniji strateški adut države u pregovorima. Zbog toga se uvođenje naplate usluga vidi kao trajna promjena koja se neće vraćati na režim koji je postojao prije početka sukoba.
