Globalno tržište metala bilježi značajne oscilacije koje snažno pogađaju male i otvorene ekonomije. Za Crnu Goru, ovaj trend danas predstavlja ekonomski trošak a ne razvojnu šansu. Dok je Kombinat aluminijuma Podgorica nekada proizvodio primarni metal, visoke cijene su značile rekordan izvoz. Danas je situacija suštinski drugačija jer država više nema sopstvenu proizvodnju elektrolize.
Crna Gora sada uvozi aluminijum za potrebe svih prerađivačkih kapaciteta koji su preostali u zemlji. Zbog toga globalni rast cijena aluminijuma direktno opterećuje privredu i povećava troškove poslovanja. Ranija uloga države kao izvoznika izmijenjena je promjenama u industriji. Svako poskupljenje na svjetskim berzama sada donosi pritisak na trgovinski bilans.
Promjena ekonomske paradigme nakon gašenja elektrolize
Gašenje elektrolize u decembru 2021. godine izmijenilo je strukturu metalskog sektora. Umjesto izvoznika sirovine, Crna Gora je postala neto uvoznik primarnog metala. Prerađivački pogoni sada plaćaju tržišne cijene uvećane za troškove transporta. Svaki skok na Londonskoj berzi metala znači odliv deviza iz države. To negativno utiče na spoljnotrgovinski bilans. Takođe se smanjuje konkurentnost domaćih finalnih proizvoda.
Energetska kriza i prepreke za obnovu proizvodnje
Visoke cijene električne energije ostaju glavna prepreka za povratak proizvodnji. Primarna proizvodnja aluminijuma troši ogromne količine struje po toni metala. Bez sopstvenih stabilnih izvora po povlašćenim cijenama, rad elektrolize je ekonomski neisplativ. Čak i uz rekordne berzanske cijene metala, trošak energenata bi poništio potencijalnu dobit. Obnova starog modela proizvodnje u trenutnim okolnostima je praktično nemoguća.
Uticaj na građevinski sektor i lokalne investicije
Rast troškova direktno pogađa i građevinski sektor u zemlji. Aluminijumska bravarija i profili postaju znatno skuplji za sve krajnje korisnike. Investitori se suočavaju sa nepredviđenim izdacima tokom realizacije započetih projekata. To neminovno vodi do poskupljenja kvadratnog metra stambenog prostora. Domaća privreda nema razvijene mehanizme zaštite od ovakvih spoljnih šokova. Cijene uvoznih sirovina diktiraju uslove na tržištu.
Crna Gora se mora prilagoditi novoj realnosti na globalnom tržištu metala. Razvojna šansa više ne leži u prodaji sirovog metala već u proizvodnji finalnih dobara. Ipak, visoke ulazne cijene sirovina značajno otežavaju ovaj proces transformacije. Država treba da fokusira pažnju na dugoročnu diverzifikaciju nacionalne ekonomije. Oslanjanje na uvoznu sirovinu predstavlja rizik za stabilnost. Bez nove strategije, ovaj sektor će ostati samo stavka troška.
