Vijetnam se početkom 2026. godine potvrđuje kao jedan od najdinamičnijih ekonomskih aktera u Aziji, što se direktno odražava na primanja radne snage u svim ključnim sektorima. Zahvaljujući kontinuiranom prilivu stranih direktnih investicija i novim reformama tržišta rada, prosječna plata u Vijetnamu iznosi približno 8,3 miliona donga (oko 320 američkih dolara).
Ovaj podatak oslikava stabilnu ekonomsku putanju zemlje, dok vlada kroz nove zakonske okvire nastoji uskladiti životni standard sa brzim privrednim razvojem. Iako postoje razlike između urbanih centara i ruralnih područja, opšti trend ukazuje na značajno poboljšanje kupovne moći i ekonomsku stabilnost građana u tekućoj godini.
Zakonske promjene i minimalna zarada
Nova uredba o regionalnim minimalnim zaradama, koja je stupila na snagu u januaru 2026. godine, dodatno je podstakla rast donjih pragova prihoda. Povećanje od oko 7,2 odsto uvedeno je kako bi se amortizovali troškovi života. Ova promjena najviše pogađa radno intenzivne sektore poput tekstilne industrije, gdje poslodavci sada moraju prilagoditi svoje platne razrede novim zakonskim standardima.
Sistem plata je podijeljen na četiri regije, zavisno od stepena razvijenosti. U prvoj regiji, koja obuhvata Hanoi i Ho Ši Min, minimalac je sada postavljen na 5,31 milion donga. S druge strane, u ruralnim predjelima četvrte regije, minimalna zarada iznosi 3,7 miliona donga. Ovakva stratifikacija omogućava preduzećima u manje razvijenim zonama da zadrže operativnu konkurentnost.
Sektorske razlike i tehnološki napredak
Značajne razlike postoje i među privrednim granama. Dok radnici u proizvodnji često zarađuju blizu nacionalnog prosjeka, sektori poput informacionih tehnologija, bankarstva i finansija nude znatno veće iznose. Iskusni softverski inženjeri ili finansijski analitičari u gradskim centrima redovno ostvaruju primanja koja premašuju 30 miliona donga, što podstiče mlade na tehnološko obrazovanje.
Uprkos rastu plata, troškovi života u metropolama prate taj trend. Cijene stanovanja i usluga su u porastu, što vrši pritisak na radnike sa nižim primanjima. Ipak, Vijetnam i dalje ostaje jedna od pristupačnijih zemalja u regionu u poređenju sa zapadnim tržištima ili susjednim metropolama, što ga čini atraktivnim za strane investicije i stručnjake koji traže optimalan odnos zarade i troškova.
Budući izgledi tržišta rada
U narednom periodu očekuje se dalja modernizacija tržišta rada uz fokus na povećanje produktivnosti. Država planira dodatna ulaganja u prekvalifikaciju radnika kako bi se prešlo sa jednostavne proizvodnje na industrije visoke tehnologije koje donose veću dodatu vrijednost. Ovaj strateški zaokret trebao bi osigurati održivost rasta zarada i u drugoj polovini decenije.
Kontinuirani rast primanja, podržan stabilnom makroekonomskom politikom, sugeriše da će Vijetnam nastaviti da unapređuje ekonomsku poziciju svojih građana. Ovakav razvojni put osigurava dugoročnu konkurentnost zemlje na globalnom nivou, uz postepeno smanjivanje jaza u prihodima. Stabilnost tržišta rada ostaje ključni faktor privlačnosti Vijetnama za međunarodne korporacije i investitore.
