Globalno tržište privatnog kapitala trenutno se suočava sa dubljom stagnacijom u poređenju sa periodom nakon finansijskog sloma 2008. godine. Iako je kriza od prije petnaest godina bila nagla i dramatična, sadašnji usporeni rast traje duže i ima jači uticaj na dugoročne strategije fondova. Investitori se bore sa nedostatkom likvidnosti i otežanim uslovima za realizaciju novih poslova širom svijeta.
Uzroci zastoja u investicionim aktivnostima
Ključni problem predstavlja drastičan pad prodaje kompanija iz portfolija velikih fondova. Izlazne strategije su blokirane jer kupci i prodavci ne mogu da postignu dogovor oko realne tržišne vrijednosti imovine. Manjak javnih ponuda akcija na berzama dodatno otežava povrat uloženih sredstava investitorima što stvara pritisak na cijelu industriju.
Uticaj kamatnih stopa na model poslovanja
Visoke kamatne stope u potpunosti su izmijenile matematiku na kojoj se godinama zasnivalo poslovanje privatnog kapitala. Jeftin novac više nije dostupan za finansiranje velikih preuzimanja što direktno smanjuje očekivane prinose. Banke su postale znatno opreznije i zahtijevaju strože uslove za odobravanje kredita namijenjenih novim akvizicijama.
Poteškoće u prikupljanju novih sredstava
Ograničen povrat novca ka institucijama stvorio je ozbiljne probleme u prikupljanju kapitala za nove projekte. Penzioni fondovi i osiguravajuća društva nemaju dovoljno slobodnih sredstava da bi ponovo uložili u ovu vrstu imovine. Ovaj ciklus niske likvidnosti najviše pogađa manje fondove koji nemaju dovoljno resursa za premošćavanje ovih perioda.
Budućnost sektora u promijenjenim okolnostima
Trenutni ekonomski podaci pokazuju da oporavak neće biti ni brz ni jednostavan kao u prethodnim decenijama. Industrija se mora prilagoditi novoj realnosti u kojoj je operativna efikasnost značajnija od finansijskog inženjeringa. Dugoročna stabilnost zavisiće isključivo od realne sposobnosti fondova da unaprijede poslovanje kompanija kojima upravljaju.
