Vlada Crne Gore je u proteklih mjesec dana tri puta povećavala akcize na eurodizel, čime je direktno spriječila značajnije pojeftinjenje goriva na pumpama. Prema pisanju portala Dan, građani trenutno plaćaju gorivo 15 centi skuplje nego što bi to bio slučaj da je na snazi ostala prvobitna odluka o umanjenju akciza od 50 odsto. Umjesto da iskoriste pad cijena na berzi za rasterećenje budžeta domaćinstava, nadležni su povećanjem državnih zahvatanja neutralisali tržišna kretanja.
Intervencije Ministarstva finansija
Kako navode novinari portala Dan, D.M. i S.Ć., odluke o podizanju nameta donošene su bez prethodne najave. Prva promjena dogodila se sredinom aprila kada je isteklo prethodno umanjenje. Međutim, naredna dva povećanja od pet i deset odsto sprovedena su upravo u trenucima kada je dizel trebao da pojeftini za ukupno 12 centi. Da je akciza ostala na ranijem nivou, litar dizela bi umjesto sadašnjih 1,67 eura koštao 1,52 eura.
Izvori iz Vlade ukazuju da je ključnu ulogu u ovim odlukama imalo Ministarstvo finansija, kojim rukovodi Novica Vuković. Iako Ministarstvo energetike dostavlja obračune cijena na bazi berzanskih kotacija, konačnu odluku o nivou akciza donosi finansijski resor. Ministar Vuković tokom nedavnih javnih nastupa nije pružio detaljno obrazloženje zašto se država odlučila za ovakve poteze na štetu potrošača, a u korist budžetskih prihoda.
Trenutne cijene i tržišni poremećaji
Trenutna cijena eurodizela iznosi 1,67 eura i važiće do 18. maja. Akcize na ovaj derivat su sada umanjene za samo 20 odsto, dok su olakšice za benzin ostale na nivou od 25 odsto. Za litar Eurosupera 95 građani izdvajaju 1,60 eura, dok Eurosuper 98 košta 1,64 eura. Lož ulje se prodaje po cijeni od 1,72 eura, što dodatno opterećuje budžet onih koji ga koriste za grijanje.
Mali trgovci naftom upozoravaju na problematičnu praksu objavljivanja novih cijena kasno uveče, svega sat vremena prije stupanja na snagu. Takva kašnjenja stvaraju operativni haos i sumnje u postojanje privilegovanih informacija. Postoje indicije da povlašćeni pojedinci dobijaju podatke ranije, što im omogućava carinjenje robe po povoljnijim uslovima. Ovakva netransparentnost direktno ugrožava konkurentnost manjih distributera na domaćem tržištu.
Strategija povećanja akciza u trenucima tržišnog pada cijena omogućila je punjenje državnog budžeta, ali je spriječila realno pojeftinjenje goriva za krajnje korisnike. Dok se cijene benzina drže stabilnijim uz veće poreske olakšice, korisnici dizela nose najveći teret vladinih korekcija. Odsustvo jasne komunikacije iz Ministarstva finansija ostavlja prostor za spekulacije o prioritetima ekonomske politike u periodu visoke inflacije.
