Razumijevanje načina na koji se obračunava utrošena električna energija ključno je za održavanje stabilnosti kućnog budžeta, naročito tokom zimskih mjeseci kada je potrošnja tradicionalno najveća. Za većinu crnogorskih domaćinstava koja posjeduju dvotarifna brojila, cijena kilovat-sata zavisi isključivo od doba dana kada se uređaji koriste. Koncept koji poznajemo kao niska i visoka tarifa zapravo predstavlja mehanizam kojim elektroenergetski sistem podstiče građane da opterećenje mreže prebace na noćne sate, kada je potražnja znatno manja, nudeći im zauzvrat dvostruko nižu cijenu energije.
U zimskom režimu rada, koji je trenutno na snazi, niska tarifa (jeftina struja) traje svakog radnog dana i subotom od 23:00 do 07:00 časova, dok je nedjeljom dostupna tokom čitavog dana. S druge strane, visoka tarifa obuhvata period od 07:00 do 23:00 sata od ponedjeljka do subote, kada se električna energija obračunava po standardnoj, višoj cijeni. Poznavanje ovih termina omogućava korisnicima da strateškim korišćenjem velikih potrošača prepolove troškove za te stavke na mjesečnom računu.
Razlika između skupe i jeftine struje
Visoka tarifa (VT) označava periode maksimalnog opterećenja sistema, obično tokom dana kada privreda i građanstvo istovremeno koriste mrežu. Cijena energije u ovom periodu je najviša jer odražava troškove proizvodnje i nabavke u trenucima špica. Nasuprot tome, niska tarifa (NT) nastupa kada se ukupna potrošnja u državi smanji, najčešće kasno noću i u ranim jutarnjim časovima. Za domaćinstva, ovo je idealan trenutak za rad energetski zahtjevnih uređaja koji ne zahtijevaju stalni nadzor.
Satnica po sezonama i danima
Važno je napomenuti da se raspored tarifa mijenja sezonski, prateći prirodne promjene u dužini dana i navikama potrošača. Dok u zimskom periodu jeftina struja počinje u 23 sata, tokom ljetnjeg računanja vremena (od aprila do septembra) taj termin se pomjera za jedan sat kasnije, pa niska tarifa traje od ponoći do 08:00 časova ujutru. Nedjelja ostaje jedini dan u sedmici kada se niža tarifa primjenjuje tokom svih 24 sata, što taj dan čini najpovoljnijim za obavljanje svih kućnih poslova koji zahtijevaju struju.
Kako ostvariti maksimalne uštede?
Najveći potrošači u modernom domaćinstvu su bojleri, mašine za pranje i sušenje veša, te mašine za sudove. Programiranjem ovih uređaja da rade isključivo u terminima niske tarife, moguće je ostvariti uštede od 30 do 50 odsto na varijabilnom dijelu računa. Termoakumulacione peći, ukoliko se koriste za grijanje, trebaju se puniti isključivo noću kako bi akumuliranu toplotu emitovale tokom dana, jer bi njihovo korišćenje u visokoj tarifi moglo višestruko uvećati iznose na fakturama.
Iako se čini da su ovi vremenski okviri strogi, navika da se mašina uključi nakon 23 sata ili da se bojler grije isključivo noću brzo se usvaja i postaje automatizam. U vremenu nestabilnih cijena energenata na globalnom tržištu, disciplina u praćenju niske i visoke tarife ostaje najefikasniji alat koji je dostupan svakom pojedincu da direktno utiče na visinu svojih troškova, bez odricanja od neophodnog komfora u domu.
