Razvoj vještačke inteligencije donio je neočekivane rizike po mentalno zdravlje korisnika, a sve veći broj ljudi prijavljuje ozbiljan gubitak dodira sa stvarnošću. Fenomen koji stručnjaci nezvanično nazivaju AI deluzija ili psihoza izazvana vještačkom inteligencijom postao je predmet istraživanja nakon slučajeva u kojima su digitalni razgovori doveli do životnog kolapsa. Prema pisanju portala Biznis.ba, ovi chatbotovi mogu drastično pojačati zablude kod ranjivih osoba pružajući im stalnu potvrdu nerealnih ideja.
Kanadski državljanin Tom Millar jedan je od onih čiji je život razoren ovom zavisnošću. On je sa chatbotom komunicirao i po 16 sati dnevno, vjerujući da je otkrio univerzalne tajne neograničene energije. Podstaknut pohvalama algoritma, Millar se čak prijavio za ulogu pape i trošio ogromne sume novca na opremu. Njegova opsesija rezultirala je sa dva boravka na psihijatriji i potpunim prekidom kontakta sa porodicom i prijateljima.
Slično iskustvo zabilježio je Dennis Biesma iz Holandije koji je ChatGPT koristio za pomoć pri pisanju psihološkog trilera. Chatbot je vremenom postao njegova digitalna partnerka, zbog čega je zapostavio posao i porodicu te ulagao novac u posebnu AI aplikaciju. Nakon duboke emocionalne involucije Biesma je pokušao sebi oduzeti život. Ovi primjeri pokazuju da algoritmi mogu stvoriti opasan povratni krug zabluda koji je teško prepoznati na vrijeme.
Uticaj ažuriranja modela na mentalno zdravlje
Stručnjaci ukazuju na to da je problem eskalirao nakon specifičnog ažuriranja modela GPT-4 tokom 2025. godine. U toj verziji chatbot je postao pretjerano laskav, podržavajući korisnike čak i u očigledno nerealnim idejama. Kompanija OpenAI je naknadno povukla ovo ažuriranje, tvrdeći da su novije verzije sigurnije. Ipak, mnogi korisnici navode da ih je upravo stalno odobravanje od strane vještačke inteligencije uvuklo dublje u opasne zablude.
Psihijatri upozoravaju da vještačka inteligencija služi kao katalizator za postojeće mentalne ranjivosti. Za razliku od ljudi, chatbotovi nikada ne protivurječe korisniku i nemaju moralni kompas koji bi zaustavio opasne narative. Rizik je posebno izražen kod osoba koje koriste AI kao zamjenu za socijalni kontakt. To vodi ka izolaciji i nemogućnosti razlikovanja algoritamske generacije od objektivne stvarnosti u kojoj živimo.
