Globalno tržište rada prolazi kroz značajnu fazu transformacije dok brojne kompanije najavljuju masovna restrukturiranja. Kao ključni razlog za ove promjene često se navode vještačka inteligencija i otkazi koji prate njenu primjenu u poslovanju. Analitičari ipak primjećuju da se iza ovakvih objašnjenja zapravo kriju tradicionalni finansijski rezovi i pritisak investitora.
Ovaj fenomen stručnjaci sve češće nazivaju AI-washing. On predstavlja strategiju u kojoj se tehnološki napredak koristi kao paravan za nepopularne upravljačke odluke. Kompanije koriste aktuelni trend automatizacije kako bi opravdale smanjenje broja zaposlenih pred javnošću i akcionarima.
Fenomen AI-washinga u korporativnom svijetu
Termin AI-washing prvobitno se odnosio na pretjerano isticanje vještačke inteligencije u marketinške svrhe. Danas se on primjenjuje i na tržište rada. Mnoge firme tvrde da su njihovi novi algoritmi zamijenili ljudski rad. Realnost je često drugačija jer tehnologija još uvijek nije dostigla taj nivo autonomije.
Investitori na berzama pozitivno reaguju na svako pominjanje vještačke inteligencije. Kompanije koje objave da optimizuju procese pomoću algoritama često vide rast vrijednosti svojih akcija. To stvara snažan podsticaj upravama da svako otpuštanje vežu za tehnološki progres.
Da li je automatizacija poslova stvarna prijetnja
Vještačka inteligencija nesumnjivo mijenja prirodu posla u mnogim sektorima. Ona trenutno funkcioniše više kao alat za povećanje produktivnosti nego kao potpuna zamjena za ljude. Većina alata koji su danas dostupni zahtijeva stalni ljudski nadzor i korekciju.
Mnogi otkazi u tehnološkom sektoru tokom posljednje godine rezultat su prekomjernog zapošljavanja u periodu pandemije. Tada su kompanije naglo širile timove zbog rasta digitalnih usluga. Sada se te iste organizacije vraćaju na realne okvire poslovanja i koriste AI kao prikladan izgovor za korekciju grešaka iz prošlosti.
Prepoznavanje pravih razloga restrukturiranja
Finansijski izvještaji često otkrivaju pravu sliku stanja u kompaniji. Ako organizacija otpušta radnike a nema jasno definisanu strategiju implementacije novih tehnologija, vjerovatno je riječ o čistoj uštedi. Prava automatizacija zahtijeva ogromne investicije u infrastrukturu i obuku preostalog kadra.
Sindikati i udruženja radnika širom svijeta traže veću transparentnost prilikom uvođenja novih sistema. Oni insistiraju na tome da tehnologija ne smije biti maska za narušavanje radničkih prava. Postaje jasno da se uloga algoritama u otpuštanjima mora detaljno dokumentovati i dokazati.
Tržište rada će nastaviti da se prilagođava novim alatima. Vještačka inteligencija će transformisati mnoge profesije. Međutim, kritičko posmatranje korporativnih saopštenja ostaje neophodno za razumijevanje stvarnih ekonomskih kretanja. Tehnološki narativi ne bi trebalo da sakriju odgovornost menadžmenta za strateške odluke.
